Ljubavna Priča (Boris I Ana)
16 min čitanja
Ova priča je posvećena mojem prijatelju.
Petnaestak minuta do mora i nešto manje od sat vremena do grada zvuči kao idealno mjesto za život. Ipak, nekad nije bilo tako. Bez autocesta, turizma i industrije nije postojalo ništa što bi mještane odgovorilo od preseljenja i grad.
Pri samom vrhu naselja lijevo skretanje vodilo je u šumu a uz cestu su bile dvije spojene stare kamene kuće. Jedna koja je pripadala obitelji Filipović napuštena je stajala desetak godina još od smrti Veljka i Marice jer su njihovi sinovi Eduard i Tomo sreću potražili prvi u obližnjem gradu a drugi u dalekoj Americi. Druga kuća je bila sređena a u njoj su živjeli penzioneri Milan i Mira. Također su imali 2 sina ali srećom njihova djeca su ostala živjeti u istom mjestu gdje su osnovali sve obitelji. Dok je manja kuća zjapila prazna u većoj su svoje penzionerske dane provodili Milan kojemu je najveća preokupacija bila kako sačuvati čim više vina koje bi sam napravio jer od male penzije nije svakodnevno mogao niti piti u gostioni niti kupovati u trgovini, dok se Mira brinula o vrtu te svinjama i kokošima.
Početak osamdesetih godina je donio u tu ulicu velike promjene. Stariji Milanov sin Davor dobio je dijete, malu Anu koja je naravno bila na čuvanju kod djeda i bake tako da je i taj dio mjesta postao življi. Ljepše je bilo kad se čuo dječji plač nego penzionersko zanovijetanje. Godinu dana kasnije došla je prinova i u obitelji Eduarda Filipovića. Eduard, inače inženjer strojarstva nakon školovanja ostao je živjeti u gradu a nakon smrti roditelja rijetko je dolazio u rodno mjesto. Nakon rođenja Borisa, Eduard i Leana su počeli razmišljati o preseljenju u veći stan ili kuću. Nadali su se da će od njegove firme dobiti veći stan ali lista čekanja je bila preduga. Eduardu po glavi motalo da bi bilo lijepo da obnove starinu i da se presele u rodno mjesto ali je mislio da njegova supruga Leana koja je tipična gradska žena i umjetnica niti u najgoroj noćnoj mori ne bi htjela živjeti na selu. Ipak se prevario. Dok su jednu večer kalkulirali u vezi podizanja kredita i ponude za posao koji Eduardu nudi veću plaću, Leana je iznijela prijedlog da podignu kredit, da Eduard prihvati novi posao i da obnove staru kuću i žive tamo. On se je nasmijao i rekao da u tom slučaju ona više ne mora raditi nego da će biti dovoljno da nekoliko puta mjesečno napravi frizuru „lokalnim babama”. Nakon što su se oboje nasmijali, sljedeći dan su ponovno pristupili istoj temi u mnogo ozbiljnijem tonu i odluka je pala. Već nakon godinu dana preselili su se. Ulica je postala živa kao nekad.
Leana se je iznenađujuće dobro prilagodila u sredinu. Vrlo inteligentna i obrazovana žena odmah je pridobila simpatije svojih starijih susjeda. Jednostavno znala je kako treba s njima.Također i sa ostalim mještanima je bilo isto. Ubrzo je njihova kuća postala popularno mjesto za ispijanje kava i ženska druženja a naravno nisu izostajali niti lokalni tračevi koji Leanu nisu interesirali ali morala se uklopiti u sredinu a još kad je Leana nabavila aparate i preparate za frizure, gotovo svaka mještanka bi redovito dolazila na malo ćaskanja i frizuru.
Mala Ana i mali Boris su bili nerazdvojni. Osim spavanja oni su po cijele dane bili zajedno bilo u jednoj bilo u drugoj kući a najviše su se igrali vani. Njih dvoje su bili potpuno različiti ali zato su se izvrsno nadopunjavali i dobro utjecali jedno na drugo. Ana je bila godinu dana starija ali i po prirodi je bila samostalno dijete, recimo sama se oblačila, sama se hranila,znala se sve gdje se što nalazi, znala na primjer uzeti voće i povrće iz vrta i oprati prije jela dok Boris takve radnje nije znao odraditi samostalno. S druge strane Boris je sa četiri godine naučio čitati a nešto kasnije i pisati. Mogao je pratiti filmove na televiziji, znao je sve pjevače i glumce, države i gradove i po tom pitanju bio je napredno dijete. Tako da je Ana uz Borisa naučila čitati i pisati a Boris se uz Anu naučio biti samostalan i snalažljiv. Cijele dane su bili zajedno, igrali se, istraživali svijet. Stalno su govorili da će biti muž i žena kad odrastu. Naravno nije nedostajalo niti nestašnih igrica. Nisu se sramili gledati jedno drugo dok piške a ubrzo su igre kuhanja prerasle u igre mame i tate. U kućici od drveta i kartona Ana i Boris su često bili goli i simulirali spolni odnos onako kako vidjeli u filmovima ili u sobi svojih roditelja a kad bi se igrali doktora obavezno njega bi navodno bolio kurčić a nju pičkica pa bi onda jedno drugog liječili poljupcima po tim mjestima. Boris je već tada imao erekciju ali srećom ni jedno ni drugo nisu mogli dokučiti kako miš može ući u macu. Puno puta je bilo blizu ali kad bi Ana osjetila nelagodu ili bol prekinuli bi igru ali nastavili opet drugi dan.
Početak kraja njihovog druženja bio je kad je Ana krenula u prvi razred. Zbog blizine nakon škole išla bi kod drugog djeda i bake na čuvanje. Boris se tada počeo igrati sa drugom djecom i rijetko kad bi vidio Anu ali svaki dan bi upitao njenu baku kad će Ana doći. Godinu dana kasnije Boris je krenuo u školu.želio je ići u školu samo zato jer je Ana tamo. Ipak, od silnog isčekivanja njihov kontakt u školi sveo se samo na kratak susret na stubištu. Tada bi se pogledali i nasmijali. Nešto više kontakta imali su samo tokom proslava rođendana. Tradiciju pozivanja na rođendane održavali su tokom osnovne škole i bili bi jedini pozvani koji nisu iz istog razreda. Zahvaljujući Ani, njezine kolegice su tretirale Borisa s više tolerancije nego ostale klince iz nižeg razreda.
U to osnovno školsko doba jedine kontakt između Ane i Borisa kojeg vrijedi napomenuti bio je kad je Ana bila osmi a Boris sedmi razred. Ana je već bila razvijena cura, visoka. Nije baš bila ljepotica, tek cura prosječnog izgleda, duge crne kose i mršava. Boris još nije fizički započeo transformaciju u muškarca i bio je za glavu manji od nje. Čak i kao takav bio je kao i ostali vršnjaci vragolast po pitanju cura. U redu za marendu igrom slučaja Ana je bila zadnja u redu iz svog razreda a Boris i njegov prijatelja su stajali iza nje. Uobičajena je pojava da dečki u takvim situacijama u gužvi koriste priliku i hvataju cure za guzu pa je tako bilo i ovog puta. Nije Boris bio taj koji je htio pipati Anu ali njegov prijatelj je uzeo njegovu ruku i stavio je na Aninu guzu i brzim potezom uštipnuo je. Ana je bila ljuta i okrenula se. Opalila je šamar Borisovom kolegi a Boris je zažmirio i namjestio lice očekujući šamar. Ana je zastala i nasmijala se.- „Tebe neću”- rekla je.
Slijedeće godine Ana je krenula u srednju školu tako da su potpuno izgubili kontakt a ništa bolje nije bilo niti kad je Boris krenuo u srednju školu. Tada bi se vidjeli ali jedino ako bi se dogodilo da putuju istim autobusom ali i tada Ana je sjedila naprijed u ženskom a Boris iza u muškom društvu. U narednih nekoliko godina Boris je izrastao predivnog momka. Bio je pristojan i fin i imao je tada popularnu malo dužu kosu čime mu je uvelike bio olakšan pristup curama.
Bio je drugi razred srednje kad je počeo izlaziti sa vršnjacima. U to vrijeme već su kafići polako zamijenili klasične gostione. Petkom i subotom oba kafića u mjestu bila su puna. U jednom od tih kafića dogodio se susret Ane i Borisa vrijedan spomena. U kafiću je bila gužva a Boris je sa dvojicom prijatelja stajao za šankom i pio pivo. Stajavši bočno prema šanku, okrenut prema svojim prijateljima, iza svojih leđa unatoč glasnoj muzici začuo je poznat glas. Okrenuo se i vidio Anu kako se smije u društvu jednog starijeg momka. Obojica su jedno drugom kimnuli glavom i nasmijali se. Na tom mjestu svi su ostali cijelu večer ali Boris je svako toliko pogledao prema Ani koju je taj momak bario cijelu večer. Kako je večer odmicala a svi postali više pijani tako je i taj momak sa sve više uspjeha bario Anu da bi se nakon nekog vremena počeli strastveno ljubiti i dirati. U početku Boris je bio ravnodušan prema tome sve dok se u jednom trenutku nije okrenuo i ugledao kako momak ljubi Anin vrat dok mu ruka ordinira između njezinih nogu. Ana je imala otvorena usta i očito je uživala u trenutku sve dok se pogledi Borisa i Ane nisu sreli. Gledali su se u oči ali u Aninim očima bilo je srama. Jasno joj je bilo u kakvoj je situaciji ali nije odvratila pogled dok je Boris u tih nekoliko sekundi otputovao u prošlost u onu kućicu od drva i kartona i prisjetio se trenutka kad je on bio taj muškarac koji je imao pristup njezinom tijelu. Srećom ubrzo se je vratio u stvarnost i okrenuo se prema svojim prijateljima te ostavio Anu da uživa sa svojim dečkom.
Godinu dana kasnije, svi mladi mještani subotnje noći voljeli su provoditi u disco klubu u mjestu koje je udaljeno desetak kilometara. Boris i njegovo društvo odbrojavali su dane kad će napuniti 18 godina i položiti vozački a do tada kao i u slučaju mnogih srednjoškolaca, uvijek bi netko od roditelja došao po djecu točno u 4 sata ujutro. U disku bi oko 3 sata ujutro najpopularnije pitanje bilo – „Imaš li prijevoz?” i „Mogu sa vama doma?”.
Boris je sjedio kraj plesnog podija na zvučniku držeći u ruci bocu tople ishlapjele pive dok su mu se nogavice tresle od jačine bas zvučnika. Ponavljao je refren pjesme „This beat is Technotronic…” kad mu je prišla Ana, približila se njegovom uhu i glasno piskutavim glasom upitala – „Imaš prijevoz?”. Pomaknuo je glavu o približio usta njenom uhu. „Doći će mama po nas.”
„Okay, a koliko vas ima?” – Opet je upitala Ana, a Boris odgovorio – „Bilo nas je 4 ali ne znam ako je Jasmin otišao ili je još tu”.
„Misliš da će biti mjesta za mene i Jasnu?” – Ponovno upita Ana.
„A nemam pojma, budite gore u 4 pa ćemo vidjeti”. – Kaže Boris.
„Okej, vidimo se” – rekla je Ana i otišla a Boris je otpio gutljaj piva i nastavio tresti glavom u ritmu muzike. Znao je da njegova mama neće nikog ostaviti da ide pješke ili da stopira makar se vozili u bunkeru ili napravila dvije ture ali ipak nije mogao ništa obećati. Točno u četiri sata muzika je stala i diskoteka se je praznila ali je postalo aktivno na parkiralištu. Boris i njegova 2 prijatelja te Ana i Jasna čekali su žuti Golf. „Ima nas 5 plus tvoj mama, hm… možda ćemo stati svi…”zabrinuto je prozborila Ana a u tom trenutku ispred njih mama Leana je zaustavila auto. Odmah joj je prišla Ana i upitala -”Teta Leana, ima li mjesta za mene i Jasnu?”.
„Naravno, pogurat ćete se nekako.” – Rekla je Leana dok je Boris već sjeo naprijed na mjesto suvozača pa je Leana nastavila – „Ne ne. Luka ti si najveći, ti sjedi naprijed a ostali neka se poguraju iza.
Igrom slučaja Boris, Marin i Jasna su sjeli iza pa je Ana morala na nekog od njih. Luka je svoje sjedalo pogurao još naprijed pa je najviše mjesta bilo iza na mjestu gdje je sjedio Boris i Ana se je morala smjestiti njemu u krilu. Čim su krenuli i udaljili se od vanjskih svjetala Boris je samouvjereno krenuo u akciju i počeo dirati Anine noge od koljena prema međunožju što nije predstavljao problem s obzirom na kratku mini suknju koju je Ana imala. Kad je došao prstima do gaćica Ana je uhvatila njegovu ruku jer bi bilo očito što rade tako da Boris nije više micao ruku ali mu je ostalo dovoljno prostora da prstima dodirne pičkicu preko gaćica. Nije se zadovoljio s tim pa je prešao na plan b. Htio je zavući ruku od iza, od ispod nje ali to nije išlo glatko jer morao probiti prostor između svog međunožja na kojem je ona sjedila i njene guze koja je stvarala otpor pri prodoru njegove ruke. Ipak je uspio i zavukao ruku dovoljno ali prstima nije mogao do gaćica jer je smetala suknja pa se je i s tom borio nekoliko minuta sve dok njegovi prsti nisu napipali vlažne gaćice. Netom prije ulaska u mjesto Boris je uspio ugurati prst u Aninu pičku. Uspio je u tome uživati nekoliko minuta dok se Ana pretvarala da se ništa ne događa ali osjetilo se po njenim pokretima da joj se sviđa to što joj Boris radi. Ubrzo su došli u centar mjesta pa su Ana, Luka i Marin izašli van. Jasnu su odveli blizu njene kuće i otišli kući. Boris je dok mama nije gledala stavio u usta prst koji je maloprije bio u Aninoj pičkici.
Nakon završetka škole Ana je bila u vezi sa dečkom, auto mehaničarem iz susjednog mjesta a zaposlila se u gradu na kolodvoru na prodaji karata dok je Boris nakon škole na razočarenje svojih roditelja umjesto na fakultet dobio posao u novo otvorenom skladištu u blizini. U to vrijeme Boris i Ana se nisu vidjeli. Ana je bila s tim dečkom a Boris je proživljavao svoje najbolje dane. Mlad, zgodan momak sa pristojnom plaćom, svojim autom mogao je raditi što god želi. Gotovo je zaboravio da Ana uopće postoji. Ubrzo je morao na odsluženje vojnog roka a kad se vratio nastavio je živjeti tako da je uživao u svakom trenutku. Na informacije koje bi povremeno čuo, da se Ana udala, pa da je dobila dijete, pa još jedno dijete, uopće nije reagirao. Bio je ravnodušan prema tome.
Nekoliko godina kasnije Boris je prolazio kroz susjedno mjesto i naravno svratio u kafić na pivo. Tamo su uvijek radile vrlo atraktivne konobarice pa je kafić bio pun. Izašao je iz kafića i desnom stranom hodao prema svojem autu kad je na suprotnoj strani ceste ugledao djevojku koja u svakoj ruci vodi jedno dijete. Pomislio je da bi to mogla biti Ana ali nije bio siguran. Prešao je na drugu stranu ceste da potvrdi svoju sumnju i hodali su jedni drugom u susret. Znao je da je to ona. Još iz daljine su se pogledali i na Aninom licu se pojavio smiješak. Kad je stao ispred njih samo je kratko prozborio – „Hej, jesi to ti.”
Desnom rukom držala je četverogodišnju Renatu a lijevom petogodišnju Lindu. Sramežljivo je progovorila – „Jesam.”
Boris – „Ajme a koje su ove dvije ljepotice?”
Mala Linda je kao iz puške odgovorila – „Ja sam Jinda a ona je Jenata i ja sam stajija.
Boris – „Preslatke su.”
Nastalo je nekoliko sekundi neugodne šutnje dok je Boris pogledavao prema njihovoj kući u sklopu koje je bila auto mehaničaska radiona njezinog muža i primjetio je da je zatvorena.
„A šta je radiona zatvorena danas?” – Naivno upita Boris
„Pa šta ne znaš?” – odgovori Ana
Boris slegne ramenima a Ana spusti pogled i tiho kaže – „Pa više ne živimo skupa.” U trenutku kad je Boris ostao zatečen i htio postaviti mnoga pitanja shvatio je da ne može ispitivati o tim stvarima pred djecom.
Boris – „Nisam imao pojma jbt, pa.. možemo na nekakvu kavu da popričamo, nismo se vidjeli sto godina.”
Prije nego je Ana odgovorila mala Linda se oglasila -”I ja volim piti kavu.” a mala Renata je uporno vukla Anu za ruku.
Ana – „Idemo u dućan.navrati kad god budeš htio, na gornji ulaz”.
Boris – „Hm šta mogu?”
Ana – „Naravno.”
Boris – „Pa mogu večeras.”
Ana – „Ok, super. Idemo sad.”
Boris – „Ajde vidimo se onda.Ćao Linda, ćao Renata.”
Odmakle su nekoliko koraka a Boris ih je gledao. Čuo je kako Linda ispituje -”Mama a kako se on zove?” „Mama kad će on doći na kavu…”, „Mama jel ti on prijatelj…”
Boris je otišao kući, sređivao se, brijao, pripremao garderobu i jedva čekao kad će krenuti prema Ani. Kupio je buket cvijeća, lutke za cure i nekoliko čokoladica te se odvažio pozvoniti na vrata. „Uđi.” – rekla je Ana sa širokim osmijehom. Bila je obučena u normalnom kućnom izdanju, tajice i trenirka. Čim je ušao cure su počele vrištati od veselja i otvarati poklone. Sjeli su dnevni boravak. Cure su bile u centru pažnje i nosile Borisu na upoznavanje jednu po jednu lutku a Ana ih je stalno pokušavala ukoriti da ne budu dosadne. „Pusti ih baš su slatke”- rekao je Boris. „Još malo pa će se one umoriti i zaspati” – dodala je Ana kojoj se u očima vidjela sreća kad gleda kako se Boris igra sa njenim djevojčicama. Cure su se vješale po njemu, penjale a on je sve to radio kao čovjek koji ima iskustva s djecom. Nakon nekog vremena cure su se smirile i ostale ležati u Borisovom zagrljaju.
„Idem ih odvesti u sobu” – rekla je Ana i otišla s djecom na kat.
Nakon desetak minuta Ana se vratila i sjela na trosjed kraj Borisa. „Napokon” – rekla je kratko.
Boris – „Super su cure”
Ana – „Jesu ali znaju biti tako naporne.”
Boris – „Vjerujem. Dobro šta se dogodilo, nisam htio ispitivati pred njima?”
Ana – „Eh ovako. Prve godine je sve bilo u redu a onda smo sve manje vremena provodili zajedno. On je puno radio, do navečer. I onda bi otišao u kafić i to je to. Mislila sam proći će ga s vremenom. Onda je sve kasnije počeo dolaziti kući. Nekad ga nije bilo po čitavu noć. Shvatila sam da nešto nije nije u redu kad je počeo dolaziti pred jutro i to trijezan, dakle nije bio u kafiću sigurno.”
Boris – „Da, jasno je.”
Ana – „Tada sam shvatila da se spetljao s nekom konobaricom iz kafića. Rekla sam njegovoj mami šta se događa. Ona je poludila, Došla mu je u radionu i vikala na njega, svašta mu je rekla. Prešla bih ja preko toga ali ta svađa je eskalirala toliko da je rekao da više ne želi biti sa nama i da ima drugu. Svekrva je odmah zvala svekra u Njemačku i on je odmah drugi dan došao. Bio je lud. Kad mu je ponovio da ima drugu i da želi da ja otiđem počeo mu je razbijati radionu i rekao mu da dok je živ da nikome od nas više ne dolazi na oči. Potukli su se, ima zabranu pristupa. Sad živi s tom curom u gradu, radi u nekom servisu. Od tada ga nisam vidjela.
Boris – „Kakav kreten jebote. A i svaka čast njegovim starcima.”
Ana – „Da, oni su super, na mojoj strani su. Odmah su pola kuće prepisali na cure s tim da ja imam pravo tu živjeti dok god se brinem za njih. Ona mi stalno kaže da sam mlada i da požurim naći nekog ali samo da nikako ne smijem odvojiti cure od njih. Baš se brinu i za mene i za djecu.
Boris – „Ne znam šta da kažem…”
„Ništa ne trebaš reći.” – Ana se pomakla prema Borisu i usne su im se spojile. Dogodilo se ono što su čekali dvadeset godina. Oboje su žarko željeli jedno drugo. Ana ga je opkoračila i trljala se sa svojim međunožjem o njegovo. Bilo je očito da je strašno napaljena. Dok su se strasno ljubili Boris ju je svuda dirao, guzu, njezina male sise, zavukao ruku unutra i napipao mokru dlakavu pičku. Ni Ana nije ostala dužna pa je otkopčala njegova hlače i izvadila kurac. Boris je pokušavao skinuti tajice i gaćice odjednom pa je Ana morala ustati da ih skine a Boris je skinuo svoje hlače i gaćice. Ana se vratila natrag na njega. Boris je držao kurac u ruci a Ana namjestila pičku točno kako treba da joj uđe. Napokon se dogodio taj trenutak da je njegov kurac u njenoj pičku. Ana ga je počela pohotno jašiti. Ana je jako voljela sex ali je bila bez njega više od tri godine. Izgledala je kao da sad želi nadoknaditi sve to izgubljeno vrijeme. Jašila ga je ko luda, nabijala se na njegov kurac a rukom trljala klitoris. Boris je bio oduševljen ali očito je bilo previše uzbudljivo za njega jer je jedva kontrolirao svoj orgazam. Uspio je prozboriti – „Uh,svršit ću..” To je više bilo kao pitanje i upozorenje za Anu ali ona je samo rekla kratko – „Daaa”. Ali nije se skidala s njegovog kurca. Kad joj je prvi mlaz sperme napunio pičku Ana je počela svršavati i nije se skidala s kurca sve dok nije onako mlohav ispao iz pičke a izmješane tekućine počele curiti niz njezine noge.
Boris je te noći prespavao kod njih. I sljedeće, i sljedeće, i sljedeće… I dan danas Boris i Ana su zajedno. Žive u onoj kući pokojnih Aninih bake i djeda koja se drži sa kućom Borisovih roditelja. Još uvijek oboje rade isti posao a Ana je Borisu rodila 2 sina i jednu kćerku. Linda i Renata su velike djevojke koje su već zasnovale svoju obitelj.
