Jutarnja dresura u uredu šefice
10 min čitanja
Jedan trenutak me zamišljeno gledala s visine, a zatim se naglo i zaneseno spusti na moje uzdignuto ljubavno koplje. Lako je kliznuo u njenu toplu unutrašnjost. Počela se žestoko nabadati, nošena divljim porivom strasti. Nestajao sam u njenim vlažnim dubinama. Veličanstvene polulopte plesale su razuzdani ljubavni ples ispred mog zajapurenog lica. Leđa sam prislonio na hladni zid, da bih mogao izdržati njene učestale, brze napade. Njen žustri riram donosio mi je beskrajnu ugodu. Vrelinu njene utrobe više nisam mogao izdržati, izgarao sam u blještavom plamenu strasti
Sastanci u firmi prava su pušiona, najobičnija namještaljka. Znam to iz iskustva, prošao sam to.
Kad je moj šef odlazio na drugo „više“ radno mjesto očekivao sam, i to s pravom, da ga ja zamjenim. Bio sam siguran da će biti tako. Ali nije bilo, nisam mogao vjerovati. Nisu unaprijedili mene. Reagirao sam impulsivno, pregrubo, dopustio sam da me bijes ponese, na očitu nepravdu odgovorio sam žestokim prosvjedom. Poslije je bilo kasno za kajanje; spas sam potražio na bolovanju, daleko od očiju, daleko od srca mislio sam. No, bolovanja imaju ograničeni vijek trajanja, ne traju dugo i kada prođu opet se morate vratiti tamo otkuda ste nakratko pobjegli. Tako sam se i ja nakon tjedan dana, već potpuno ohlađen, pokušao neprimjetno ušuljati u svoju kancelariju. Nažalost bezuspješno. Pred vratima me dočekala šefova tajnica.
– O buntovnik se vratio – smijuljila se. – Dođi, treba te Vesna. Odmah.
Nevoljko krenem za njom. U glavi sam prevrtao scenarije skorog susreta, nisam se mogao dosjetiti niti jednog povoljnog po mene. Korak po korak došli smo do šefovog ureda.
– Na tvom mjestu ja bih sada dobro pazila što ću reći – posavjetovala me sekretarica, dodajući. – Jutros je prilično nervozan.
Pogađate već, Vesna je bila nova šefica i glavni saboter mog unapređenja. Udahnem duboko, pokucam i uđem. Prigušeno jutarnje svjetlo dopiralo je kroz velika balkonska vrata, nasuprt njih elegantan tamnosmeđi ormar. Na zidu nekoliko skupocjenih slika. Ispred Vesne na golom, lakiranom parketu, crna tapecirana stolica. A Vesna sva u crnom, visokih potpetica, njegovana. Ljutito me gledala u oči.
– Sjedi – reče odrešito.
– Da – odgovorih i razigrano sjednem u crnu stolicu.
– Vidiš – počne zamišljeno – zvala sam te da raščistimo neke stvari. Mhm, da. Nadam se da si ozdravio.
– Jesam – promrsim.
Brzo prelazi na stvar, prođe mi kroz glavu.
– Drago mi je. Čuj – brzo nastavi – znam da si očekivao unaprijeđenje. Znam da si mislio da si ti najpogodniji kandidat, da si najkompetentniji, ali ja se nisam sama postavila. Za mene je glasala većina. Shvati da ne možeš tek tako vrijeđati ljude i bez posljedica reći nekom da je glup i nesposoban.
Naglo se odgurne od stola, potpetice zvonko udare o parket. Žustro me obiđe, priđe s leđa i spusti ruke na moja ramena.
– To me pogodilo. Jako. Tim više što mi se inače sviđaš, zgodan si muškarac. Muževan.
Pogled mi je nemirno lutao prostorijom. Htio sam otići, ali njene ruke čvrsto su stiskale moja ramena.
– Uvrijedio si me debelo – govorila je dalje. – Kao nitko. To ne može proći nekažnjeno. Morat ćeš puno toga učiniti da se iskupiš.
Njena glava se spusti niže. Usta su joj bila do mog uha, osjećao sam njen dah na obrazu.
– Vidiš – nastavi tiše – odat ću ti tajnu. Ja se volim igrati muškarcima. To je moja slabost, moj porok. Ja ih pripitomljujem, ja ih dresiram.
Desna joj ruka s ramena klizne na prsa.
– Ovako ćemo, bespogovorno ćeš me slušati u firmi i van nje. Za nagradu imat ćeš poseban tretman. Proći ćeš posebno torturu.
Ruka joj otkopča dugme na mojoj košulji.
– Služit ćeš mi. Bit ćeš moja igračka u raznim igricama, predmet zabave i zadovoljstva.
Ruka joj se zavuče unutar moje košulje. Pređe preko mojih dlakavih prsa i zaustavi se na napaljenoj bradavici. Svojim dugačkim noktima počne kružiti njom.
– Uvijek i u svemu svoju volju potčinit ćeš mojoj volji. Ukratko, bit ćeš rob. Moj rob. Time ćeš zavrijediti svoje iskupljenje – završi i zločesto, s uživanjem, uštipne bradavicu, nanoseći mi snažnu bol.
Instiktivno sam odgurnuo njenu ruku, skočio sa stolice. Iznenadila me, zbunila. Ovo nisam očekivao.
– Rob, kakav rob? Kakva to sranja pričaš? – počeo sam uzrujano, digao glas. – Iskupljenje? Pa ti si totalno prolupala!
– Ili to ili otkaz – prekine me – razmisli dobro. Sve ovisi o tome što ćeš sam odabrati, isključivo je tvoj izbor.
Problijedio sam. Kao krpa.
– Čuo si me Ivane, dobro razmisli o svemu. Sutra ćeš mi kazati što si odlučio. Sad idi. Nemoj mi više oduzimati vrijeme.
Otvorila je vrata. Preneraženo sam je gledao. Odmahnula je rukom.
– 24 sata imaš za odluku. Samo 24 sata! – naglasi ponovno i zalupi vratima.
Izašao sam potpuno izbezumljen. Dat ću otkaz razmišljao sam, 24 sata, ni sekunde neću više ostati u toj jebenoj firmi. Neću i gotovo. Svršena stvar. Sutra ujutro ću doći i isprazniti ladice, uzeti svoje stari. Potrpati ih u kutiju, kazati svima zbogom zauvijek.
Na putu do kuće obišao sam gotovo sve kafiće. Alkohol me dobrano ošamutio a noge počele izdavati. Svima sam pričao kako sutra dajem otkaz. Međutim, ujutro, dok sam se budio, Vesnina priča mi se počela vraćati kroz maglu i mamurluk. Osjetio sam pritajeno uzbuđenje, tihu želju i nisam znao što učiniti. Sjetio sam se Vesne kako štipa moju bradavicu i šapće mi u uho „bit ćeš rob, moj rob“.
Ne mogu objasniti što se tada desilo. Bio sam vođen nekom tajnovitom silom, kao noćni leptir privučen jakim svjetlom. Dotjerao sam se i, kada sam sasvim došao k sebi, već sam kucao na vrata Vesninog ureda. Zatvorivši ih, kao da sam ostavio vanjski svijet za sobom. Ušao u neku drugu dimenziju. Soba je bila ispunjena duhanskim dimom, a Vesna je stajala okrenuta leđima i promatrala živost dolje, na ulici. Bila je u crvenom odijelu, koje je isticalo njenu crnu, dugu kosu, njen vitki stas. U ruci joj cigareta. Povukla je dim zamišljeno, očima i riječima pitajući me:
– Dakle, što si odlučio?
Nisam se mogao dobro izraziti, počeo sam zamuckivati. Ugasila je cigaretu i brzim korakom prošla iza mene. Zaključala je tapecirana vrata.
– Sjedi – dobaci usput.
Spustio sam se na crnu, obloženu stolicu. Prišla mi je s leđa.
– Gdje smo ono stali jučer – tiho upita i počne otkopčavati dugmad moje košulje.
Sigurnim rukama lutala je mojim drhatavim grudima, poigravala se vrhovima mojih osjetljivih bradavica. Njeni vreli dlanovi odašiljali su mojim tijelom valove ugodne topline. Iznenada stane.
– Skini se – naredi.
Zbunjeno sam je gledao. Neodlučan.
– Skini se odmah – viknula je nestrpljivo.
Iskušavala me. Trenutak sam razmišljao, ali izbočina na mojim hlačama jasno je govorila da sam uzbuđen, da me situacija pali. Poslušat ću instinkt, odlučih. Ustao sam i priredio zavodljiv muški striptiz, komad po komad odbacivao sam dijelove odjeće: nedostajala je jedino glazba da to učinim u ritmu. Ostao sam samo u crnoj tangi.
– Ooo, nastavi – reče, i pokaže na majušne gaćice.
Skinuo sam ih polako i bacio. Pale su pred njene noge. Moj ponos je izišao na vidjelo, uzdignut i snažno napet. Mrvicu nagnut na lijevo. Imao sam utisak da joj se sviđa ponuđeno. Prišla mi je sjajnih očiju i uzbuđenim glasom naredila:
– Spusti se na koljena i skini mi hlače.
Kleknuo sam bespogovorno i rukama prošao njenim čvrstim butinama. Prvo sam izuo par crvenih, elegantnih sandala i nježno masirao njenu malu nogu što se skrivala u crnim, mrežastim čarapama. Zatim sam digao ruke i otkopčao pojas njenih hlača. Pale su na pod. Graciozno je iskoračila iz njih. Buljio sam u crne čipkaste gaćice. Stajale su na putu između mene i središta njene ženstvenosti. Primijetila je gdje gledam.
– Želiš li je? – upita podsmješljivo.
Nisam odgovorio, bilo je i više no očigledno.
– Dođi – pozove me mazno i spusti svoje prekrasno tijelo u crnu kožnu fotelju.
Dopuzao sam na koljenima za njom. Skinula je gaćice i prošla njima preko mog lica.
– Divno mirišu zar ne? – upita.
Udahnuo sam omamljujući miris njene ženstvenosti.
– Liži me sad – potakne me.
Nestrpljivo sam zaronio glavu među njene raširene butine. Promeškoljila se, uz uzdah zadovoljstva i udobnije namjestila. Jednu nogu je digla na stol, a drugu nemarno prebacila preko mojih leđa. Imala je njegovani, crni muf. Uska, crna traka dlačica protezala se Venerinim brežuljkom do samog rosnog otvora, a završavala je oko crvenih, natečenih usmina. Udario sam dugački liz. Od malog tvrdog klitorisa, preko jebozovnih usmina, koje sam nježno širio, do malog, smeđeg otvora njene guze. S vremenom sam svoj jezik sasvim usmjerio na njen otečeni klitoris, a prstima ruke nježno uranjao u vlažne dubine. Tijelom su joj povremeno prolazili drhtaji. Izraz njenog lica odavao je potpunu predanost zadovoljstvu. Ipak, odgurnula me. Nesigurno se digla.
– Vezat ću te. Stavi ruke iz leđa.
Zatražila je otresito. Digla je moju Versace kravatu s poda i čvrsto mi njome zavezala ruke. Stala je tada iznad mene, blago raširenih nogu. Promatrala me znatiželjno.
– Baš si zgodan. Pravi muškarac – konstatirala je, uz ironični osmijeh, i rukom pokupila svoje sokove s mog lica. – Poliži – naredi.
Oblizao sam njenu ruku. Temeljito.
– Bravo mali. Za nagradu pokazat ću ti sise – reče i otkopča crvni sako.
Odbaci ga preko moje glave. Ostala je samo u crnom čipkastom grudnjaku i crnim mrežastim čarapama. Željno sam čekao da nastavi. Nasmiješila se vragolasto i jednim naglim pokretom otkačila grudnjak. Time je oslobodila par božanskih polulopti. Pogled na njih ošamutio me potpuno, muškost mi je pulsirala u ritmu njihovog blagog njihanja. Nagnula se i nježno ih protresla tik do mojeg lica. Poludio sam, grudi su mi se nadimale od čežnje, želio sam ih dodirnuti, ljubiti. Primijetila je moju ustreptalost.
– Mir zloćko, mir – ukori me.
Jedan trenutak me zamišljeno gledala s visine, a zatim se naglo i zaneseno spusti na moje uzdignuto ljubavno koplje. Lako je kliznuo u njenu toplu unutrašnjost. Počela se žestoko nabadati, nošena divljim porivom strasti. Nestajao sam u njenim vlažnim dubinama. Veličanstvene polulopte plesale su razuzdani ljubavni ples ispred mog zajapurenog lica. Leđa sam prislonio na hladni zid, da bih mogao izdržati njene učestale, brze napade. Njen žustri riram donosio mi je beskrajnu ugodu. Vrelinu njene utrobe više nisam mogao izdržati, izgarao sam u blještavom plamenu strasti.
– Svršit ću – zavapio sam.
Pridigla se i rukom čvrsto zgrabila moju muškost. Stala se pomalo grubo igrati njome, žustro drkati, navlačiti prenadraženu kožicu. Sperma je šiknula visoko u zrak, poput pobješnjelog gejzira ili podivljalog vodoskoka. Kurac mi se razuzdano trzao, nekontrolirano pulsirao. Rasipao sam bijelu tekućinu po njenoj ruci i mojim uzdrhtalim, dlakavim grudima. Valovi zadovoljstva divljali su mojim ustreptalim tijelom.
– Zloćko jedan, sav si se umazao – ukori me blago.
Otvorio sam oči i zagledao se u nju.
– Bože kako si lijepa – izašlo je iz mene iskreno priznjanje.
– Znam – odgovorila je samodopadno. – A sada legni na leđa – uputila me nestrpljivo.
Kliznuo sam sa zida, legao kako mi je rečeno. Zavezane ruke su me žuljale. Opkoračila me i svoj crni orošeni muf prinijela mom licu, mojim žednim ustima.
– Isplazi jezik – naredila je, i spustila ruke na moju glavu, privukla ih kroz moju kosu i stala kružiti čvrstim bokovima onako kako joj najviše odgovara, po mom čelu.
Moj jezik bio joj je na usluzi. Lice su mi umivali sokovi njene ženstvenosti, uživao sam u omamljujućem nektaru njene utrobe. Kretnje su joj postajale sve brže, energičnije. Njena napaljena, a još nezadovoljena ženstvenost plesala je razuzdani ples na mom hrapavom jeziku. Sve dok nije isprekidano zajecala.
– Ivane moj si… moj… zauvijek…
Eksplozija ugode prožela ju je naglo. Bez upozorenja opasno je zaljuljala, nekontrolirano zatresla. Da nije ruke učvrstila u moju kosu pala bi. Neobuzdano je treperila na mom jeziku. Borio sam se za dah, zarobljen snagom njenih butina, prikovan za pod silinom njenog orgazma. Naposljetku, kada joj se tijelo postepeno smirilo, sjela je na parket uz mene ozarena i sretna. Okupana znojem.
– Sutra ujutro u isto doba dođi u moj ured. Budi spreman na dozu boli. Tvoja dresura se nastavlja – kazala je, zadovoljno nadmoćno se osmjehujući.
Potom me odvezala. Trljao sam ukočene ruke. Obukli smo se u tišini. Značajno mi je namignula dok sam izlazio.
I tako je započela moja dresura, moje iskupljenje. Svakog jutra u isto vrijeme dolazio sam k Vesni u njezin ured. Tu smo se prepuštali maštovitim razuzdanim igrama potčinjavanja. Svako jutro bilo je drugačije, neponovljivo. A igre ipak nisu bile pregrube. Tek toliko da se zna tko je šef i koga se mora slušati. Bespogovorno, naravno. I vjerujte bolju šeficu od Vesne ili ako baš hoćete gospodaricu, čovjek ne može ni zamisliti. Ni u firmi, ni van nje. Obožavam je. I obožavam sebe u ulozi njezina poslušnog roba.ako baš hoćete gospodaricu, čovjek ne može ni zamisliti. Ni u firmi, ni van nje. Obožavam je. I obožavam sebe u ulozi njezina poslušnog roba.
