Tašta je umetničko delo 1
Pre nedelju dana bio sam oduševljen. Bio sam presrećan, bio sam… Možete dodati svoj omiljeni izraz radosti, i on bi bio primenljiv na to kako sam se tada osećao. Ali sada se to promenilo, bio sam u dubinama očaja. I nisam znao šta da uradim da stvari budu bolje. Počeo sam da mislim da sam zagrizao više nego što sam mogao da sažvaćem.
Tog dana dobio sam narudžbinu od velikog gospodina i intelektualca kojeg ne bih imenovao. „To je veliki zadatak. Recite mi mladiću, da li ste spremni za izazov?“ Zatim me je pogledao svojim prodornim plavim očima dok je čekao moj odgovor. Bio je milijarder, svuda ppoznat, veoma moćan čovek. Više nego sposoban da zna kada ga neko zajebava.
Sa svim samopouzdanjem koje sam mogao da skupim, sreo sam njegov pogled, a zatim, osmehujući se, jednostavno rekao: „Jesam. Spreman sam.“ Ja sam umetnik. Imam samo dvadeset pet godina, ali verujem u svoje sposobnosti. Znam da sam talentovan i da mogu da uradim odličan posao. Hvalisavac? Ne, samo govorim kako jeste i nije me briga da li mi verujete ili ne.
Gospodin je čuo za mene od jednog od svojih prijatelja čiju ćerku sam naslikao. Bio je to težak zadatak, ne sama slika, već pronalaženje njene dobre strane. Nazvali biste je lepom samo ako ste dobronamernog raspoloženja ili ako vam je vid jako oštećen. Ali nekako sam uspeo, stvorivši njen portret koji je bio predivan.
Dva dana nakon što sam završio tu sliku, dobio sam poziv koji se ne očekuje, ali se i ne odbija. Zatim sam dobio adresu, i strogo upozorenje da ne zakasnim. Raspored je bio zgusnut, ali sam uspeo da stignem na vreme. Nosio sam svoje jedino odelo i kravatu, čak sam i očistio cipele i očešljao kosu. Parkirao sam svoju zarđalu kantu pored njegovog vintage Rols-Rojsa. Zavidno sam ga gledao. Jednog dana ću i ja imati jedan od tih!
Sastanak je bio kratak. Brzo je objasnio šta želi da uradim. „Želim uljanu sliku muškarca i žene u erotskom zagrljaju. Oboje da budu goli. Muškarac je mlad, u dvadesetim godinama, a žena je starija, možda pedeset. Kako izgledaju i koji je ambijent, zavisi od vas. Samo želim da bude realistično. Kada je neko vidi prvi put, želim da ih uzbudi.“
Rekao je još nešto. „Može biti smelo koliko god želite. Neće biti javno izloženo. Samo će je nekolicina posebnih ljudi ikada videti. I pre nego što zaboravim, mora biti u prirodnoj veličini.“ Taj poslednji deo me je iznenadio i skoro sam se zadavio sendvičem. On se pravio da ne primećuje moju nelagodnost, ali sam mogao da vidim da ga je to zabavilo. To nije bio jednostavan zadatak, već veliki posao. Da li bih mogao da ga odradim? Nisam bio siguran.
Ali sve sumnje su nestale kada mi je rekao koliko je spreman da plati. Ovo je bila previše dobra prilika da bih je propustio. Uradio bih to za desetinu onoga što mi je nudio, ali nisam bio dovoljno glup da mu to kažem. Kada sam stigao kući i rekao Heleni iznos, ona je vrisnula, a zatim me je zagrlila tako čvrsto da sam jedva mogao da dišem.
„Hajdemo u krevet i da se jebemo do jutra“, pojurila je uz stepenice ne čekajući moj odgovor.
Prva je stigla do spavaće sobe, ali nisam bio daleko iza nje. Onda smo to i uradili, ne samo jednom, već dva puta. I, da bi dan bio savršen, popušila mi je i kurac. Ne kažem da ona to ne voli, ali svakako joj nije omiljena stvar na svetu, iako je priliččno dobra u tome. A završilo se tako što me je ne samo pustila da joj svršim u usta, već je čak i progutala! To definitivno nikad nije uradila.
Da li život može biti bolji od toga? Ne? Pa zašto sam sada, samo nedelju dana kasnije, bio depresivan? Zato što nije išlo dobro, a to je bila blaga reč. Počeo sam entuzijastično. Sledeći dan je bio još bolji. Te večeri sam pokazao Heleni i bila je zadovoljna, ali ne dovoljno zadovoljna da bi mi ponovo pušila kurac!
Ali trećeg dana, kada sam se odmaknuo od slike da je procenim, nije izgledala kako treba. Trebalo mi je vremena da shvatim šta, ali brzo je postalo očigledno. Žena, koja je trebalo da ima pedeset godina, više je ličila na tridesetogodišnjakinju. U stvari, mnogo je ličila na Helenu. Duboko sam uzdahnuo. Morao sam ponovo da počnem.
Te večeri, posle nekoliko žestokih pića, izlio sam srce svojoj voljenoj Heleni. „Ne mogu. Svaki put kada je slikam, ona na kraju izgleda previše mlado i liči na tebe.“
Helena je to smatrala laskavim. Za nju je to ukazivalo da sam toliko zaljubljen u nju, da želim da svaka gola žena koju slikam bude ona. Istina ili ne, nije bilo važno, samo sam želeo rešenje za svoj problem. Nije bila samo lepotica, sa neverovatnim telom, bila je i pametna, daleko pametnija od mene, tako da me nije iznenadilo kada je smislila rešenje.
„Pronađi sliku žene odgovarajućih godina. Gledaj je dok slikaš, to će te držati na pravom putu.“ To mi se svidelo, to bi moglo da uspe. Onda je rekla još. „Ili još bolje, pronađi ženu koja će ti pozirati gola.“
„Da… to bi bilo savršeno, ali gde bih našao takvu ženu?“
**
Narednih par dana bilo je loše, veoma loše. Slika nije uspevala, gubio sam i vreme i živce. Bio sam van sebe kada sam sišao dole u kuhinju. Raščupan i nervozan, tek tada sam primetio svoju taštu kako kuva kafu. Čim me je pogledala znala je da mi nije dan. „Rekla mi je Helena da se mučiš. Biće bolje, ja verujem u tebe. Kafica?“
„Molim vas. Treba mi, i to dupla. Uffff ovo je baš naporno.“
Ona nam je napravila kafu, a zatim, dok smo je polako pili, pričali smo. Teta Slavica je bila samouverena osoba koja je volela umetnost i kada me je prvi put upoznala, bila je oduševljena da njena ćerka ima umetnika za dečka, nije čak ni pravila problem oko toga što je veoma teško danas živeti od slikarstva. Ali podržala me je, bila mi je oslonac kroz godine i iskreno srećna kada sam konačno i oženio njenu ćerku.
Sve sam joj objasnio šta me muči i šta planiram. Tada je, nakon neugodne tišine, veselo u svom stilu rekla: „Pa dobro, vreme je da se svučem“, i ustala je sa stolice. „Mogu da izvedem neki moderan spori striptiz, ili mogu jednostavno da se skinem. Šta bi ti više voleo?“
Ona je zaista oduvek imala čudan smisao za humor, nešto za šta mi je trebalo dosta vremena da se naviknem, ali pre nego što sam mogo da otvorim usta i eventualno kažem nešto pogrešno, ponovo je progovorila. „Samo se šalim zete, opusti se.“
Međutim, gledala me je i dalje. Mirno, previše staloženo za tako jednu nezgodnu situaciju. To me je uplašilo, ali onda sam je odmerio od glave do pete. U tim je godinama, lepa na onaj zreli način, prepoznatljivo lepršave kose i punih usana. Nije bilo reči, samo pogledi. Tada mi je prišla i okrenula se. Njena haljina imala je dugmiće iza… mnogo dugmadi, ali sva su se brzo otkopčala bez ikakvih poteškoća.
Kada je pala sa njenog tela, ona ju je samo preskočila i ostavila dole, što me je zbunilo. Helena bi tako nešto uvek uredno presavila i složila, a zatim pažljivo stavila negde. Očigledno je njena majka bila drugačija i u tom smislu. Bila je samo u donjem vešu. Gledao sam oko sebe, čekajući da moja supruga odnekuda iskoči i kaže kako su me preveslale, ali oko mene bila je samo tišina.
Imala je pedeset dve godine ali njeno telo, iako je prošlo svoj najbolji vek, još uvek je moglo da okrene muškarcu glavu, a što je još važnije, da mu natera krv u penis. Bila je savršena, osim jedne stvari. Ona je bila moja tašta! Okrenula se ka meni, crvena u licu sa sjajem u očima.
„Izvini. Glupa ideja, zar ne?“
Ustao sam i shvatio sam da sam je uvredio jer ništa nisam rekao. Ćutao sam kao zaliven jer nisam mogao da verujem koliko je ovo zapravo bilo savršeno. „Ne teta Slavice. Izvinite, moj um je malo odlutao. Mislim… vi ste zapravo savršeni.“
„Zaista to misliš?“ – imala je veliki osmeh na licu. „Slušaj zete, ja znam da je ona moja ćerka ali i ona veruje u tebe i razume umetnost. Ovo je izuzetno važno i za tebe ali i za vas. Ovaj posao otvorio bi vam mnogo mogućnosti.“
„Niste svesni koliko ste u pravu. Ali… rokovi su jako nezgodni i…“
„Ja sam spremna već sutra.“ – prekinula me je i podigla haljinu. „Odgovara?“
***
Bilo je devet sati i bio sam u svom studiju, strpljivo čekajući Slavicu. Kasnila je pola sata, što nije bio dobar početak našeg „radnog“ odnosa. U devet i petnaest je stigla. Vrata su se otvorila i ona je ušla kao vihor. Kada sam je video, nisam mogao da verujem svojim očima. Bio sam ljut jer je zakasnila, ali to je odmah bilo zaboravljeno. Bila je ovde da pozira gola za mene, ali je bila obučena kao da će biti modno foto snimanje.
Njena odeća je bila stilska, ističući njeno telo do savršenstva. Niko drugi, osim moje ekscentrične tašte, ne bi se potrudio da se obuče ovako visoko u ovakvoj prilici! Znao sam da je gledam, ali nisam mogao da se obuzdam. Imala je samo kaput koji čim je pao ostala je u stilizovanom skupom i kvalitetnom donjem vešu.
„Izvini što kasnim. Morala sam drmnuti dve rakijice da se malo opustim. Ufff… dobro, da poččnemo!“
Onda sam progutao knedlu, jer je otkopčala grudnjak. Tada je krv počela da mi teče tamo gde ne bi smelo. Nisam naivan, znao sam da će ovo biti zajeban posao. Ali nisam očekivao da će intenzitet mog uzbuđenja biti ovoliki. Hteo sam da skrenem pogled, ali to bi samo odložilo neizbežno. I da budem iskren prema sebi, nisam bio siguran da mogu da skrenem pogled. Kada joj je grudnjak bio skinut, stavila je ruke ispod svojih velikih grudi, a zatim ih je potresla. To ju je nasmejalo, a ja sam skoro svršio u gaće.
„Izvini, nisam mogla da odolim. Čoveče, dugo me niko nije video u ovakvom izdanju. Khm, idemo dalje.“
Puls mi je ubrzano kucao dok sam čekao da skine gaćice. Kada su joj ruke bile na njima, osetio sam iznenadni talas uzbuđenja u iščekivanju šta će se desiti. Ona je bila gola ispred mene. Ali je iznenada stala. „Inače, shvatila sam zašto taj buržuj želi ovu sliku. Čovek na slici je on kada je bio mlađi. Nema sumnje, mora da je imao vezu sa nekom starijom ženom.“
To je bilo verovatno. Ako je bila u pravu, onda je slika trebalo da ga podseti na njihovo zajedničko vreme. „Zapravo, ne bi me iznenadilo da je žena zapravo njegova majka.“ To je bilo skandalozno, i hteo sam da uskočim i branim čast Gospodina, ali me je zaustavila brzo rekavši: „Samo se zajebavam zete.“ Nisam bio siguran. „Mada, u tim porodicama bogatim, ne zna se ko koga… ali dobro.“
Gaćice su pale na pod. Njena pička bila skrivena ispod iznenađujuće divljeg žbunja. Nadao sam se da neće napraviti nikakav pokret, jer su mi sada kroz glavu prolazile misli i vizije koje su bile krajnje neprikladne. A neke su bile i potpuno nepristojne. Jer stidne dlake bile su takve da su se usnice videle samo u naznakama, ali naginjanje ili širenje nogu, dalo bi mi priliku da vidim to taštino tajno mesto.
Sa smirenošću koju nisam mislio da imam u sebi, ležerno sam rekao: „Molim vas, lezite na sofu, u bilo kom položaju u kojem vam je udobno.“ Čim sam to rekao, pitao sam se da li ću se pokajati. Dao sam joj odrešene ruke da zauzme bilo koju pozu, bez obzira koliko skandalozna bila. Ali srećom, smestila se sa spojenim nogama. Pomolio sam se u sebi i počeo da radim.
**
„Znaš??“ – upitao sam glasno za večerom, kada mi je moja supruga opušteno rekla da zna da je model koji slikam njena rođena majka.
„I nemaš problem sa tim?“
„Zašto bih imala. Mislim, to što je moja majka bila gola pred tobom nije bila velika stvar.“
„Tačno.“
„Nije te nimalo uzbudila.“ Odmahnuo sam glavom. „Eto, svi smo srećni i zadovoljni.“ – rekla je, kao da se ništa posebno nije desilo.
Kada smo legli u krevet, ona je zaspala za nekoliko sekundi, ali ja sam bio budan satima. Imao sam previše stvari na umu, i to je bilo razumljivo. Ne dešava se svaki dan da vidite svoju taštu bez odeće. Vraćao sam film unazad od tog prvog „radnog“ dana. Smirio sam se kada je Slavica sela i razmišljao sam o tome da je slikam, a ne o tome da je jebem.
Prvi zadatak je bio da nacrtam obrise, a za to sam morao da se koncentrišem. Kada sam završio za taj dan, bio sam zadovoljan onim što sam postigao. Dok je odlazila, ljubazno sam je pitao da li će sutra doći na vreme. „Sačekajmo i videćemo.“ – odgovorila je u svom stilu.
Kraj 1 dela
