Jebozovne komšije 2 – Bebisiterka
Ceo dan je bila prepaljena. Gledala je voajerske porniće satima, muškarci špijuniraju žene kako masturbiraju, i obrnuto. Marijana je doživaljavala nešto novo jer njene jebozovne komšije su očigledno i sami bili egzibicionisti što je bilo nešto poput ostvarenja snova. Nije mogla da dočeka da joj baka i deda odu na spavanje kako bi mogla da se prepusti čarima masturbacije. Drkala je pičku žestoko, ali svetla su još uvek bila ugašena u susedstvu.
Shvativši da je verovatno sama ove večeri, zalepila je manji dildo za sto i počela da ga jaše. Zamišljajući Dragana iza sebe, nije joj trebalo dugo da isprska svoje tečnosti po prozorima. Bacila je pogled ka njihovoj kući i videla da još uvek nema upaljenog svetla. Čučnuvši, oblizala je sokove sa stakla. Iako je uživala, dašak razočarenja je ipak ostao u njoj kada je te večeri legla da spava.
**
Izlazeći iz kuće nekoliko dana kasnije, ugledala je Emiliju na ulaznim vratima. „Zdravo Marijana, kako si?“ – upitala ju je.
„Zdravo Emilija. Evo nije loše. Idem na posao.“
„Ideš u centar?“
„Da.“
„Dozvoli mi da te odbacim.“ – rekla je Emilija i pokazala na njen auto.
„Hvala.“
Opušteno su ćaskale tokom puta, a kada je Emilija shvatila gde Marijana radi, odlučila je da uđe sa njom i obiđe butik. Lutala je neko vreme, a zatim je otišla do pulta gde je Marijana stajala. Spustila je nekoliko komada donjeg veša, sve čipkasto i uglavnom tange. „Veoma dobar izbor, mada ja lično volim crnu boju“, osmehnula se. „Izvini ako … mislim, šta si zapravo želela da pričamo?“
„Slušaj, svrati do nas oko 18 časova. Voleli bi da te ugostimo malo, i da te bolje upoznamo. Bila sam prilična kučka onog dana.“
„Ma u redu je. Važi, svratiću.“
**
Nakon posla, Marijana se na brzinu presvukla kući, ništa fensi, lagana udobna odeća u vidu helanki i majice. Dragan je otvorio vrata u uskoj majici i šorcu. „Ne bulji u njegovo međunožje“, rekla je Marijana sebi. Dala mu je flašu vina koju im je kupila i ušla je unutra. Tu su bila i njihova deca koja su je pozdravili.
„Zdravo mališani“, nasmejala se. Emilija je prišla i objasnila klincima da idu u svoje sobe kako bi odrasli mogli da razgovaraju. „Sviđa mi ste kako ste uredili kuću. Ima više svetlosti nekako.“
„Da, moja Emilija je zaslužna za to. Sada ću da vam sipam piće. Marijana, još jednom – hvala što si došla.“
„Nema na čemu… ali ja i dalje ne razumem šta je pravi razlog ove posete.“
Emilija i Dragan su se pogledali, pre nego je Emilija rekla: „Direktno, bez uvijanja. Nas dvoje tražimo nekoga ko je malo…“
„Avanturistički nastrojen.“ – dopunio ju je Dragan.
„I da s vremena na vreme dolazi kod nas da nam malo pomogne…“, rekla je Emilija.
Avanturistički nastrojen? Gde je vodio ovaj razgovor? – pomisli Marijana. Dragan se nasmejao. „Moja draga nekada zna da zbuni. Mi zapravo tražimo nekoga da nam čuva decu dok smo na nekoj večeri ili izlasku. Mi ovde zaista nikoga ne poznajemo osim tebe. Pod avanturističkim mislimo na nekoga ko će komunicirati i igrati se sa decom, a ne samo sedeti na svom telefonu dok oni trče svuda.“
„Oni brzo zaspu, tako da ćeš imati par sati za sebe dok se ne vratimo. Cena koju god ti odabereš“, objasnila je Emilija.
„Par sati? Para koliko želim? U čemu je caka?“ – Marijana je upitala, nervozno se smejući.
Emilija je izvukla list papira. „Pa postoje neki uslovi. Moraćeš da potpišeš ovu izjavu. Ne pričaš ni o čemu što vidiš u ovoj kući, ni o čemu što čuješ u ovoj kući, ni o čemu što se dešava u ovoj kući“, rekla joj je Emilija. „Znaš, ja se bavim javnim poslom a Dragan je takođe na jednom prilično odgovornom mestu i… diskrecija nam je sve.“
Marijana je i dalje bila zbunjena i neko vreme je razmišljala o svojoj odluci. Njen posao nije bio najbolje plaćen, ali je bio zgodno blizu i nije bio najteži posao na svetu, a tih 50 evra koliko je želela tražiti, bi znatno povećalo njenu ušteđevinu.
Zgrabila je olovku i potpisala. „Kada počinjem?“
„Sreda?“ – pitao je Dragan. Marijana se osmehnula i prihvatila.
**
Činilo se kao večnost dok nije došla sreda, a onda, malo pre 18 časova, pozvonila je na vrata. Dragan je otvorio vrata noseći košulju i sako, to je bio prvi put da nije bio u jednoj od njegovih uskih majica. Blizanci su se vukli po dnevnoj sobi, jureći se i glasno smejući. Marijana je sela na pod i pozvala ih, a oni su odmah prišli i bacili se na nju, obarajući je unazad, smejući se. Videla je Dragana kako gleda i smeši se, i sagnula se da povuče suknju koja se podigla.
Čula je zvuk i pogledala gore da vidi Emiliju kako silazi niz stepenice, obučena u zapanjujuću dugačku kraljevsko plavu haljinu sa dugim rascepom sa jedne strane. „Bogo dragi… izgledaš neverovatno.“
„Hvala ti dušo. I još jednom hvala što nam pomažeš. Vratićemo se oko 23 časa, ne zaboravi da ih spremiš za spavanje … imaju rutinu koje se moraju pridržavati.“
Emilija i Dragan su otišli. Pročitala je spisak uputstava koje je Emilija ostavila i do 20 časova klinci su spavali. Marijana je odlučila da malo pronjuška po kući. Kuhinja u zadnjem delu kuće bila je ogromna, velika vrata su vodila do onog dela koji su prošli stanari proširili. Zatim je krenula gore stepenicama. Bilo je ogromno kupatilo sa desne strane, a zatim je prošetala kroz vrata u spavaću sobu.
Tu je videla Dragana na krevetu one noći. Zidovi su bili praktično svi od stakla, samo mali paneli od cigle duž donje ivice. Na drugoj strani sobe nalazilo se kupatilo sa tušem. Marijana je prišla prozorima i pogledala napolje. Videla je svog dedu kako gleda TV na njihovoj sofi. Iza njega je bio sto sa Marijaninim laptopom, mogla je da vidi samo ivicu stolice, ali ne i naslon.
Radoznalost je preuzela kontrolu i Marijana je počela da otvara fioke i pregleda garderober, gledajući Emilijinu široku ponudu haljina. Sela je na krevet i otvorila gornju fioku u komodi pored kreveta. Razne kreme za lice i telo bile su veoma uredno poređane, kao i izbor maski za lice. Marijana je otvorila srednju fioku i bila je puna grudnjaka i donjeg veša.
Donja fioka je sadržala još donjeg veša, ovog puta širok izbor čarapa različitih boja, pastelnih naravno, ali i belih, kao i čipkastih bodija, svilenih spavaćica i ultra seksi negližea. Zbunjena što Emilija nije imala dildoe unutra, izabrala je čipkasti negliže i skinula majicu da ga proba. Glava joj je udarila o veoma meke jastuke i osetila je nešto ispod. Okrećući se da pogleda i stavljajući ruku ispod jastuka, izvukla je strap-on pojas sa realističnim dildom od sigurno 20 cm.
Marijana je zadihano gledala u lažni kurac. Zatvorila je oči i prstima prešla duž osovine, zamišljajući da je to Draganova kita. Stavila je dildo u usta i počela da ga liže i ljubi. Gubila se, upadala je u trans, osetila je razne mirise koji su je podsećale na ovaj jebozovan par. Osetila je kako joj pička vlaži i pogledala je na sat. Imala je dovoljno vremena.
Stavivši dildo na krevet, kleknula je pored kreveta i spustila glavu, uzimajući kurac u usta. Koliko god se trudila, Marijana nije mogla a da se malo ne zagrcne. Marijana je ustala, podigla suknju i spustila vlažne gaćice. Protrljala je rukom mokre nabore, zatim kleknula na pod i povukla se unazad dok joj dildo nije pritisnuo usne, razdvajajući ih. Držeći dildo čvrsto jednom rukom, dok se drugom pridržavala, mrdala je kukovima tako da je dildo ušao unutra.
Zatvorila je oči zamišljajući Dragana i nastavila da se nabija na gumeni kurac. Navikavajući se na dužinu, počela je da ubrzava tempo, podstičući zamišljenog Dragana da je jače jebe. Bila je potpuno mokra, znojava, napaljena i željna orgazma koji se približavao kao brzi voz… a onda je čula ključ na ulaznim vratima dole. Uhvatila ju je paniku!
Vratila je strapon dildo ispod jastuka gde ga je našla i tiho se iskrala iz sobe. Čvrsto stežući gaćice u ruci, videla je Emiliju kako se penje uz stepenice. „Ohh tu si?“ – upitala je, „nadam se da je sve u redu?“
„Sve je kako treba. Odavno spavaju ali mislila sam da sam čula nešto, pa sam došla da proverim“, odgovorila je Marijana.
„Ma oni kad jednom zaspu, ne bude se do jutra.“
Sišle su niz stepenice i videli Dragana kako sedi na sofi, otkopčane košulje. „Jesi li uživala u obilasku kuće?“ upitao je.
„Proveravala sam decu“, odgovorila je.
Dragan joj je pokazao telefon i otvorenu neku aplikaciju. „Senzori pokreta. Uvek ih aktiviramo kada smo napolju.“
Marijana se trudila da ne pokaže svoj strah. Pitala se da li su znali koliko je dugo bila u njihovoj spavaćoj sobi? „Mislila sam da sam nešto čula pa sam malo bila radoznala za one velike prozore u sobi. Predivno je urađeno. Baš moderno. Sve se vidi“ rekla je, nadajući se da će poverovati u njenu malu laž.
„Da, zaista ima zanimljiv pogled“, Emilija se nasmešila.
Marijana se izvinila, uzela je pare i otišla kući. Pala je na kauč u mračnoj dnevnoj sobi i shvatila da se cela trese. Ali ne zato što se uplašila… nego zato što je uradila nešto nevaljalo, nešto zabranjeno… i to ju je napalilo! Pritom, još uvek nije svršila. Uključila je laptop, tražeći svetla u njihovoj spavaćoj sobi, ali ništa.
Nije bilo vremena za predigru i porniće. Zakačila je dildo na stolicu i počela da ga jaše. Bacala je pogled na prozore svojih komšija ali nije bilo ni senki, ničega. Razočarana, ipak je lako svršila na svoju igračku, praveći sitne i dovoljno tihe zvukove da ne probudi baku i dedu. Marijana je posle orgazma provela neko vreme pretražujući internet, pregledajući različite sajtove dok nije pronašla savršenstvo.
Jedan sajt je imao vrhunsku ponudu kvalitetnih strapon dildoa, sa realističnim venama koje su se nadvijale duž osovine i vakuumskom čašicom. Ne samo to, već je sajt vršio isporuku od danas do sutra, pa se odvažila i naručila dva, jedan u boji kože, a drugi u crnoj boji. Srećna zbog kupovine, mazila je mokru pičkicu prstima, i tada shvatila da joj se stolica pomerila i da je cela u vidokrugu njihove spavaće sobe. Ali ne mogavši da vidi ni Emiliju ni Dragana, tužno je uzdahnula.
**
Marijana je sledećeg dana bila prilično nervozna i uplašena. Nije sredila njihov krevet, nije obrisala igračku nakon jebanja, nije vratila negliže u fioku na mesto gde je bio. Ali kada ih je srela tog jutra dok se vraćala iz prodavnice, oni su se samo osmehnuli, mahnuli joj i pozdravili je. Znala je da je greška što nije očistila dildo, ali izgleda da se izvukla. Ipak, stresla se kada je čula njegov glas.
„Hej, Marijana!?? Imaš li minut?“
Prilično potrešena, krenula je ka njemu, razmišljajući o mogućim izgovorima kojima bi se izvukla iz situacije. „Nešto nam je iskrslo! U škripcu smo!“
„Jel je sve u redu?“
„Ma sutra imamo sastanak za neko Emilijino novo snimanje, radimo reklame neke. A to posle uključuje i ulizivanje sponzorima, nekoliko pića… njih ne smemo ostaviti na cedilu. Dokle god oni žele da budemo tamo, mi moramo ispoštovati. A to bi moglo potrajati. Ako nemaš ništa dogovoreno za sutra, hoćeš li moći ponovo da nam čuvaš decu?“, upitao ju je. „Plaćamo duplo!“
„Duplo!? Nema problema. Dolazim.“, odgovorila je.
„Nadam se da ćemo se vratiti pre ponoći, zavisi od toga kako će proći sastanak i koliko budu želeli da se družimo i to sve. Imaš li piće po izboru? Kupiću ti šta god želiš… ali podrazumeva se da smeš popiti nakon što ih uspavaš“, objasnio je Dragan.
„Ma opusti se. Malo crnog slatkastog vina je sasvim dovoljno.“ Videla je kako su Draganove oči zasvetlele.
„Slušaj, ti si i više nego dobrodošla da prespavaš ako želiš. Mislim ako bude kasno pa se uspavaš. Ima dovoljno mesta u kući.“
Marijana mu se zahvalila: „Mislim da nema potrebe, kuća mi je odmah pored, biću budna kada dođete. Ali hvala na ponudi.“
Kraj 2 dela
