Drugarica mog razmaženog bratanca 1
Posle 15 godina braka, moj razvod je konačno bio ozvaničen. Sa 45 godina, bivša supruga i ja smo ravnopravno podelili imovinu, pa sam se sada smestio u kuću koja nam je nekada služila kao vikendica za odmor, a koja gleda na predivno jezero na obodu grada. Oboje smo vodili dinamične živote, posebno u sferi biznisa i finansijski smo odlično prošli, tako da ova prostrana kuća nikako nije bila „mala vikendica“. Zelenilo, veliko dvorište sa bazenom i đakuzijem. Ona svakako nije predstavljala pad u životnom standardu.
Moj novi, stalni dom bio je omiljena destinacija za odmor moje šire porodice, što nije uvek bila dobra vest. Tako je bilo i kada me je pozvao brat, pitajući da li njegov sin – moj bratanac – može da dođe u posetu sa svojom devojkom. Za većinu ljudi koji ga nisu poznavali, Srđan je bio obrazovan, zgodan i uspešan mladić. Za nas koji smo ga znali, bio je razmaženo, uobraženo derište koje vozi BMW kabriolet, a nije zaradio ništa od onoga što poseduje.
„Srebrna kašika” u njegovim ustima bila je zapravo pozlaćena, a tu ju je stavila njegova mama – inače, prava veštica (a to je još i blago rečeno). Dok sam pripremao kuću za Srđanov dolazak sutradan, pitao sam se kakva li je njegova devojka. Verovatno neka „plavuša” bez mozga, koja provodi sate pred ogledalom doterujući se za javnost. Pretpostavio sam da je opsednuta najnovijom epizodom nekog besmislenog rijaliti programa, a zamišljao sam kako bi svaki razgovor s njom ostavio gorak ukus u ustima.
Telefon mi je zazujao – stigla mi je poruka od stjuardese Tami (Tamara), koju sam upoznao na jednom nedavnom međunarodnom letu: „Ćao dragi!”
Odgovorio sam: „Šta ima lepotice?”
Tami: „Sutra uveče slećem u tvoj grad. Moja koleginica i ja tražimo đakuzi za opuštanje, a možda i neki udoban krevet za spavanje.”
I tako, sutra uveče mi dolazi moj bratanac, teški idiot, a baš mi se ukazala prilika za seks u troje sa dve prelepe stjuardese. Seks u kombinaciji dve žene i jednog muškarca, koji bi mogao da parira bilo kom porniću ikad snimljenom. Sa Tami sam bio samo jednom, u njenom hotelu; jebali smo se cele noći, a onda je ujutru otišla uz obećanje da će se vratiti i dovesti drugaricu. Dopisivanje se nastavilo: Ja: „Dolazi mi bratanac, teški idiot. Možemo li da odložimo za neki drugi put?“
Tami: „Šteta. Videćemo kad nas put opet nanese tamo. Ćaos!“
Dođavola. Da bih ublažio razočaranje, sipao sam sebi žestoko piće, skinuo odeću i izašao u dvorište, u bazen, da uživam u veoma toplom kasnom popodnevu. Sutra stižu Srđan i „Barbika“ – nedelju dana života u paklu. Zvuk zvona u daljini me je zbunio. Ko li je to? Prvo sam ga ignorisao, ali drugi i treći put više nisam mogao. Omotao sam peškir oko struka i, ostavljajući tragove vode za sobom, krenuo ka ulaznim vratima.
Bacio sam pogled na monitor sigurnosne kamere i video mladu ženu kako stoji na tremu. Otvorio sam vrata i upitao: „Mogu li vam pomoći?“
„Zdravo. Ja sam Lea. Došla sam sa Srđanom. On je u kolima, uzima stvari“, odgovorila je.
Kad je Srđan naišao i krenuo stazom ka ulazu, moja reakcija je možda bila malo oštra: „Koji đavo si došao danas?“
„Dobar dan i tebi… rekao sam tati da stižemo večeras strika Uroše.“
„Stvarno? Izvini onda. On mi je rekao da stižete sutra. Hajde, uđite. Izvinite zbog peškira, bio sam u đakuziju. Samo da se presvučem.“
„Parkirao sam svoju ’bembaru’ na prilazu, ali ne volim da ga ostavljam napolju. Ima li mesta u tvojoj garaži?“
Zaustavivši se da ne kažem: „Odjebi, razmaženo govno“, rekao sam: „Ne. U garaži su mi auto i skuteri za vodu, tako da nema mesta.“
„Ne budi smešan. Tvoj glupi auto može da prenoći napolju“, čuo sam Leu kako govori Srđanu dok sam odlazio. Nasmejao sam se naglas njenom odgovoru; pojavio se tračak nade da bi mi se ova Lea zapravo mogla dopasti. Nakon što sam se obukao i vratio u dnevni boravak da ih odvedem do njihove sobe, shvatio sam da postoji još jedan razlog zbog kojeg bi mi se mogla svideti. Srđan je bio obučen u savršeno ispeglan šorts, nosio je neku fensi polo majicu, a preko ramena mu je bio prebačen džemper.
Kosa mu je, zahvaljujući ogromnoj količini gela, bila savršeno nameštena, a na čelu su mu stajale naočare za sunce. Međutim, Lea je bila sasvim druga priča – uopšte nije bila onakva kakvu sam očekivao. Bila je visoka jedva metar i 60, imala je slatku, plavu, kovrdžavu kosu srednje dužine koja je bila pomalo razbarušena, a na sebi je imala usku majicu na tanke bretele i uske helanke. Imala je veoma male grudi koje su se jasno ocrtavale ispod majice.
Najbolje bi se mogla opisati kao preslatka, prirodna devojka iz komšiluka, zbog čega sam se zapitao: „Zašto, dođavola, ova devojka gubi vreme sa njim?“ „Evo vaše sobe. Izvinite, ima dva odvojena kreveta. Ako želite, možete ih spojiti“, objasnio sam. B
aš kad je Srđan hteo da odgovori, Lea je uskočila: „Ovo je sasvim u redu. Hvala vam gospodine Uroše.“
„Počinjem da gajim osećanja prema ovoj devojci”, pomislio sam. „Nema potrebe za formalnostima, samo Uroš je dovoljno.“ – rekao sam.
Proveo sam ih kroz ostatak kuće – pokazao im bazen, đakuzi, kućni bioskop – a zatim smo zastali kod mog velikog improvizovanog šanka. „Srđane dovoljno si mator za piće a?“
„Bože striko, naravno!“
„Ali alkohol podnosi kao neko dete iz osnovne škole”, dobacila je Lea, čime je kod mene ponovo zaradila velike poene.
„Baš kao i njegov tata”, nasmejao sam se, pa dodao: „A ti Lea? Pretpostavljam da imaš dovoljno godina, mlada damo?”
„Pa striče Uroše”, rekla je umiljatim tonom, „imam 19 godina i radim za šankom u klubu čiji su članovi Srđan i njegova porodica.”
„Vau, to je sjajno! Možda ću iskoristiti tvoje veštine dok si ovde.”
Dok se Srđan udaljavao da razgleda kolekciju predmeta vezanih za golf u mojoj dnevnoj sobi, Lea je uz lukav osmeh dodala: „Točenje pića nije jedina veština koju posedujem.”
„Uroše, imaš stvarno neverovatne trofeje! Poneo sam svoje palice i nadam se da ću odigrati koju partiju dok sam ovde. Možemo li da rezervišemo termin?”
„Raspored mi je prilično gust, ali mogu da ti sredim termin ako želiš.”
„To bi bilo super! Mogu li da igram već sutra?”
„Samo trenutak, da obavim jedan poziv. Da li da rezervišem za dvoje? Igraš li i ti Lea?”
„Ne, ali meni je sasvim u redu i da samo ležim pored vašeg bazena, ako vam to ne smeta?”
„Naravno da ne”, rekao sam, dok sam okretao broj kluba. „Srđane, imaš termin sutra u 10 ujutru.”
„Oh, pa to je baš rano”, zacmizdrio je. „Ja sam u najboljoj formi tek kasnije tokom dana.”
„Uvek si bio očajan u golfu”, dodala je Lea, ubadajući ga još jače.
„Sutra će biti baš vruće, pa bih se držao tog termina u 10 ujutru.” Kad smo rešili pitanje termina, predložio sam da nešto pojedemo: „Šta kažete da skoknem do prodavnice i uzmem nešto za roštilj? Recimo, rebarca?”
„Rebarca bi bila sjajna!” ubacila se Lea.
„To zvuči dobro, ali ja ne jedem gluten, mlečne proizvode niti ljutu hranu”, dodao je Srđan.
„Naravno da ne jedeš”, promrmljao sam sebi u bradu. „Osećajte se kao kod kuće dok me nema.” Srđan, koji se već smestio u moju fotelju na razvlačenje, bio je potpuno u svom svetu buljeći u telefon.
„Mogu li i ja sa vama do prodavnice?” pitala je Lea. „Treba mi nekoliko sitnica za ličnu higijenu, a i taman da malo upoznam ovo mesto.”
„Što se mene tiče – naravno.” Kad smo seli u auto i krenuli, želeo sam da saznam nešto više o Lei. „Dakle, kako ste se ti i Srđan upoznali? Koliko ste dugo zajedno?”
„Zajedno? Ha-ha! Pa, upoznali smo se u klubu čiji su članovi njegovi roditelji, a tvoj brat mi uvek daje veoma dobru napojnicu. Tvoj brat i njegova žena su mi stalno dobacivali da bi trebalo da izađem sa njihovim sinom, pa me je on na kraju i pozvao. Izašli smo nekoliko puta – ništa romantično, naravno – ali zahvaljujući njegovom novcu, restorani u koje idemo su fantastični.”
„Pa, svaka čast”, odgovorio sam.
Lea je nastavila: „Onda me je Srđan pozvao na ovo putovanje, da vas posetimo. Pokazao mi je slike i zvučalo je zabavno. Naterala sam ga da obeća da ‘neće biti nikakvih romantičnih aktivnosti’, ali on se i dalje nada. Dakle, da naglasim, mi NISMO zajedno.”
„Pa, drago mi je što si došla. Moram priznati, baš sam brinuo kakva će biti njegova ‘devojka’.”
„Oh, ne mogu ni da zamislim kakva bi se laka ženska upustila u ozbiljnu vezu s njim. Ne brini, to sigurno nisam ja.”
Zbog hladnoće na odeljenju mesa u supermarketu, Leine sitne, nabrekle grudi još više su došle do izražaja, a ona se nije ni potrudila da ih sakrije. Takođe, činilo se da je uopšte ne brine što joj se u uskim helankama jasno ocrtava međunožje. Dok smo se vozili kući, nastavio sam razgovor: „Dakle, koje si to slike moje kuće videla?”
„Mislim da su bile neke porodične proslave u dvorištu. Izgledalo je zaista neverovatno, kao u nekom odmaralištu. A bio si i ti na slikama – inače, ni ti nisi nimalo loš za gledanje”, uzvratila je flertujući.
Skrenuo sam temu pokazujući joj pejzaže dok smo se vozili duž obale, uz usputan, neobavezan razgovor. Posle koktela, večere i deserta, dnevna žega ustupila je mesto veoma prijatnoj, prelepoj letnjoj noći. Kao što je Lea predvidela, Srđan je pun velikih priča, ali kada dođe do pića – tu pada u vodu. S obzirom na to da ga je ujutru čekala partija golfa, onesvestio se u krevetu oko deset uveče.
„Idem u đakuzi”, rekao sam, indirektno pozivajući Leu da mi se pridruži.
„To zvuči sjajno. Mogu li da dođem i ja?” upitala je.
„Kao što sam rekao- osećaj se kao u svojoj kući.”
Sedeo sam u đakuziju kada je Lea izašla, skinula peškir i vrhovima prstiju na nogama dodirnula vodu da proveri temperaturu. Nosila je veoma oskudan beli bikini – tek nekoliko malih trouglova koji su prekrivali njene čvrste, mlade grudi i pičkicu. Donji deo, u vidu tange, otkrivao je njenu savršeno oblikovanu zadnjicu. „Smem da budem direktan?“
„Uvek.“ – rekla je.
„Mislim da nikada tako zgodna devojka nije bila u mom đakuziju”, prozborio sam – mada su to verovatno govorili kokteli koje sam popio.
„Džentlmen? Hvala, drago mi je što ti se dopada.” – dovoljno smo se upoznali da mi više nije ni persirala, što mi je odgovaralo.
Nakon kraće tišine i neobaveznog ćaskanja, upitao sam Leu kako je dospela tu gde jeste i kakvi su joj planovi za dalje. „Da li me to ispituješ da vidiš da li sam odgovarajuća za Srđana, striko Uroše?”
Smejući se glasno, dodao sam: „Ne, strika Uroš je samo radoznao.”
„Pa, moja porodica živi u nekom beznačajnom gradiću. Upisala sam faks, ali su moji roditelji izgubili posao, pa nisam mogla da nastavim školovanje a da se ne zadužim do guše. Došla sam u veliki grad sa jednim prijateljem da vidimo šta možemo da uradimo, i tako sam dobila posao u buržujskom klubu.”
„I, uživaš u tome?” upitao sam.
„Uživam u slobodi da idem gde god poželim, a volim i da upoznajem ljude i razgovaram s njima. Da me ne shvatiš pogrešno, nemam ništa protiv imućnih ljudi, ali ne podnosim onaj oholi stav tih kretena koji se motaju tuda.”
„Razumem te. I ja sam član jednog kluba ovde, pa se nadam da nisam jedan od tih ’kretena’ na koje misliš.”
„Zasad, uopšte nisi kao oni. A koja je tvoja priča? Kako si došao do ovoga? I kako to da si sam?”
„Odrastao sam u velikom gradu sa bratom i roditeljima – to je, u suštini, i razlog zašto sam ovde. Suprugu sam upoznao tokom studija, nakon diplomiranja preselili smo se. Oboje smo vodili dinamičan život, putujući po celom svetu – ja se bavim konsultantskim poslom, savetujem velike kompanije o bezbednosti. U svakom slučaju, tada smo živeli toliko odvojenim životima da nam se činilo jednostavnijim da nismo u braku.”
„Dakle, oboje ste spavali sa drugim ljudima?” upitala je Lea, direktno i iznenada.
„Šta je bilo tada, ostaje u tom vremenu”, nasmejao sam se. „Imali smo ovu kuću za odmor, pa sam iskoristio priliku da pobegnem na bezbednu udaljenost i počnem ispočetka.”
„Ima smisla. Nemoj reći Srđanu – jer bih zbog toga mogla da izgubim posao – ali jedan od razloga što sam došla ovde s njim jeste i taj da osmotrim situaciju i vidim da li bi trebalo trajno da se preselim ovde.”
„I, kakav ti je utisak zasad?”
„Zasad je baš dobro”, rekla je Lea i namiginula mi.
„Hoćeš li još jedno piće?”
„Može. Sutra ne moram rano da ustajem.”
Kad sam se vratio do đakuzija, Lea je već bila u bazenu i plivala, rashlađujući se pre nego što ponovo uđe u đakuzi. Izašla je, zatim ponovo skočila u vodu, a kada je ovog puta izronila i izašla iz bazena, gornji deo bikinija joj se pomerio. „Ups!”, rekla je dok je nameštala ono malo tkanine što joj je prekrivalo grudi. „Pretpostavljam da ovo nije žurka na kojoj je odeća opciona, zar ne?”
„Slobodna si da radiš šta god želiš”, odgovorio sam.
„Stvarno?” rekla je i sa ogromnim osmehom skinula i gornji i donji deo kupaćeg kostima, pa ušla nazad u đakuzi.
„Jebote. Ti si baš slobodnog duha”, rekao sam, odmeravajući njeno telo pre nego što je zaronila.
Njene male grudi imale su velike, nabrekle bradavice koje su prosto vapile da ih uzmem u usta. Stidnica joj je bila potpuno izbrijana. „Uvek je lakše kad su svi jednaki”, primetila je Lea. Na to sam ja skinuo svoj kupaći šorts i izvukao ga iz vode. „E, pa to nije fer. Ti si video mene, a ja tebe ne vidim pod vodom. Ustani striko, da vidim tvoj ponos”, rekla je Lea, sasvim opušteno.
Bez oklevanja sam ustao i prišao joj, sa blago nabreklim penisom. „Ovako?” upitao sam.
„Nisam ni sumnjala da imaš dobar kurac!”
Baš kada je to rekla, u kući se upalilo svetlo. Oboje smo zgrabili svoje kupaće kostime sa ivice đakuzija i povukli ih pod vodu. Bio je to jebeni Srđan! Ponašali smo se normalno koliko smo mogli dok je prilazio. Prekinuo je tako dobru zabavu, imao je tu naviku da to radi. Smorio sam se i uzeo veliki gutljaj koktela. Veče koje je moglo da bude veoma zabavno, postalo je sranje!
Kraj 1 dela